Žene u medijima:
oblici uznemiravanja na radu u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini

KOMPARATIVNI IZVJEŠTAJ

KOMPARATIVNA ANALIZA

Novinarski sindikati, udruženja i medijske organizacije iz BiH, Srbije, Slovenije i Hrvatske proveli su prvo dubinsko istraživanje radnog okruženja žena u medijima, s fokusom na obrasce i vrste nasilja.

Istraživanje pokazuje da nasilje nad medijskim radnicama nije izoliran slučaj, već stvarni, strukturalni i sistemski problem medijskog radnog okruženja.

NASILJE SE RIJETKO PRIJAVLJUJE

Kršenje ljudskih prava, nasilje i uznemiravanje u medijima rijetko se prijavljuje. Rezultati istraživanja ukazuju da je nepovjerenje u učinkovitost i nepristranost procedura nakon prijave jedan od ključnih razloga zbog kojih žene u medijima ne prijavljuju diskriminaciju i nasilje na radu. Strah od stigme, nerazumijevanja i odmazde dodatno utječu na takvu odluku.

NESTABILAN I DISKRIMINATORAN SISTEM RADA

Suštinski problem nije samo u nedostatnom normiranju, već i u izostanku potpune primjene zakona unutar nestabilnog i diskriminatornog sistema rada. Ovakvom okruženju dodatno pogoduje široko rasprostranjen prekarni rad, naročito u Srbiji i Bosni i Hercegovini, kao i nepouzdani mehanizmi zaštite od nasilja i uznemiravanja.

SLABI MEHANIZMI ZAŠTITE

Postojeći mehanizmi zaštite se često opisuju kao „mrtvo slovo na papiru“ zbog nedostatka preventivnih mjera, rodno osjetljivog pristupa, obuke zaposlenih te pouzdanih procedura primjene. Nisko povjerenje u interne procedure, strah od odmazde i učestali izostanak daljnjeg postupanja rezultiraju nedostatnim rješenjima i ograničenim ishodima.

ORGANIZACIJSKA KULTURA KOJA POGODUJE ŠTETNIM PRAKSAMA

Redakcije se često opisuju kao toksična okruženja u kojima su diskriminatorne prakse, svakodnevni seksizam i uznemiravanje normalizirani. Patrijarhalni nazori utemeljuju hijerarhijske odnose moći i oblikuju redakcijsku kulturu u kojoj šutnja postaje racionalan izbor, a prijavljivanje nosi rizik.

UTJECAJ NA MENTALNO ZDRAVLJE

Iscrpljenost i sagorijevanje na radnom mjestu se opisuje kao problem epidemijskih razmjera uslijed nedostatka osoblja, kontinuirane izloženosti uznemiravanju i diskriminaciji te prekomjernom obimu posla. Opterećenje je dodatno pojačano višestrukim društvenim ulogama i obiteljskim obvezama medijskih radnica koje su obeshrabrene u prepoznavanju i komuniciranju o izazovima vezanim za mentalno zdravlje.

Nedostatak povjerenja u efikasnost i nepristranost procedura nakon prijave je jedan od glavnih razloga zbog kojeg se žene ustručavaju prijavljivati kršenja prava na radnom mjestu.

Regionalni upitnik popunilo je 606 žena iz ciljanih zemalja. Osigurana je raznolikost uzorka prema kriterijima dobi, oblika zaposlenja te vrste medija (vlasničke i organizacijske strukture) u kojima su ispitanice zaposlene.

SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE I RODNO UVJETOVANO NASILJE

Seksualno uznemiravanje i rodno uvjetovano nasilje predstavljaju teške oblike kršenja ljudskih prava te kršenja ljudskih prava u medijskom sektoru. Prema Istanbulskoj konvenciji, „nasilje nad ženama označava kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije žena i označava sva djela rodno uvjetovanog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu, tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena.“ Konvencija također definira „rodno utemeljeno nasilje nad ženama kao nasilje koje je usmjereno protiv žene zato što je žena, odnosno ono koje nerazmjerno pogađana žene“.

Seksualno uznemiravanje podrazumijeva „svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog i fizičkog ponašanja seksualne prirode, čija su svrha ili posljedica povreda dostojanstva, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća, odnosno uvredljiva atmosfera“.

Ove pravne definicije uspostavljaju normativni okvir za tumačenje rezultata istraživanja, koji ukazuju na sistemsko i široko zastupljeno rodno uvjetovanje nasilje i seksualno uznemiravanje nad medijskim radnicama u sve četiri zemlje.

Većina ispitanica (78,38%) je potvrdila da su ranije iskusile neki oblik rodno uvjetovanognasilja tokom rada. Ovaj podatak se odnosi na rodno uvjetovanje napade i prijetnje, diskreditaciju na rodnoj osnovi, verbalne i neverbalne oblike seksualnog uznemiravanja iseksualnog nasilja. Rezultati pokazuju da seksualno uznemiravanje nije marginalna pojava u medijskom sektoru, već strukturalni rizik koji je duboko ukorijenjen u organizacijskoj kulturi, u odnosima moći i institucionalnim praksama koje utječu na svakodnevni rad žena u medijima.

Preuzmi cijeli izvještaj

Broj i udio ispitanica u regionalnom upitniku prema državama

Starosna struktura ispitanica u regiji prema dobnim skupinama

Pravilnik

Pravilnik je trenutno u pripremi i uskoro stiže — pratite nas.

Uskoro

Žene u medijima

Više o projektu

Rodno uvjetovano nasilje kontinuiran je izazov našeg društva, duboko je ukorijenjeno u društvenim normama i stavovima, a dodatno ga pojačavaju nejednake strukture moći. Ovaj projekt direktno je usklađen sa Strategijom za rodnu ravnopravnost 2020–2025. Europske komisije, koja naglašava ustrajan rad na rješavanju problema nasilja i uznemiravanja u radnom okruženju. Projekt konkretno odgovara na poziv CERV-2024-DAPHNE, čiji je cilj prevencija i borba protiv rodno uvjetovanog nasilja. Fokusiranjem na medijski sektor, projekt se bavi značajnim područjem u kojem je takvo nasilje prisutno.

Iako je problem rodno uvjetovanog nasilja u radnom okruženju u medijima globalni problem koji je prisutan i u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, na ovim prostorima nemamo dovoljno istraživanja i podataka koji mogu potkrijepiti ovu tvrdnju, a time i omogućiti odgovor zasnovan na dokazima i praćenje napretka.

Iz tog razloga, pet partnerskih organizacija – Zavod Krog (Slovenija), Sindikat novinara Hrvatske, SNH (Hrvatska), Granski sindikat kulture, umjetnosti i medija „Nezavisnost“ (Srbija), Mediacentar Sarajevo (BiH) i Društvo novinara Slovenije, DNS (Slovenija), uz sufinanciranje Europske unije, pokrenuli su projekt „Žene u medijima“.

Žene u medijima:oblici uznemiravanja na radu u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini